subota, 5. listopada 2019.

JESMO LI JOŠ UVIJEK DJECA U DUŠI I KAKO OPĆENITO SHVAĆAMO ŽIVOT?

Ima li što ljepše od iskrene reakcije djeteta u nekim situacijama u kojima bi odrastao čovjek, radi naučenih normi ponašanja, reagirao sasvim drugačije? Primjera radi, prisjetimo se situacije kada dijete za rođendanski poklon dobije nešto što mu se ne sviđa. Pravi li se kao odrasli da mu se poklon ipak sviđa ili mu se na licu vidi iskreno nezadovoljstvo? To je ono što nazivamo nevina, iskonska, prirodna reakcija. No, u postupku odrastanja učimo društveno prihvatljiva pravila ponašanja i time usput vrlo često znamo toliko "odrasti" i uozbiljiti se da zaboravimo da je ono nekadašnje dijete i dalje u nama i da se ima potrebu i igrati i opustiti.


Vrlo je teško u potpunosti izbjeći ovu zamku jer okolina u kojoj živimo ne stimulira nas da njegujemo dijete u sebi, već naprotiv. Ponekad se to dijete javi samo od sebe, čovjek se opusti, no onda se brzo vrati u "normalno" odraslo stanje često sam sebi prigovarajući radi tog izleta.

Opuštanje ili dozvoljavanje zaigranosti samome sebi često ima veze sa onim koliko nam je stalo do tog što će drugi misliti o nama, što će drugi reći. Da ne ispadnemo smiješni ili ako ništa drugo drugačiji od drugih. I ponekad je doista potrebno jako puno vremena, ali i hrabrosti i upornosti da se čovjek oslobodi ovog teškog bremena i počne živjeti onako kako osjeća da treba. Pritom naravno ne ugrožavajući nikoga pored sebe jer te dvije stvari niti nisu u korelaciji.

Čitam neki dan kolumnu Elle Dvornik koja se pita "Mora li odrastao čovjek biti istovremeno i dosadan?" Uistinu, dozvolimo li barem ponekad sebi da radimo ono što nas je jako veselilo kad smo bili djeca? Npr.: Igramo li interesantne društvene igre smijući se od sveg srca? Ostanemo li budni cijelu noć gledajući filmove koji nam se jako sviđaju? Pokisnemo li koji put namjerno jer je kiša topla i baš super? Pjevamo li kad nam se pjeva bez obzira kako to zvučalo i kome se sviđalo? Ima ovakvih primjera napretek.


Kad se usudimo slušati sebe i oslobodimo nametnutih pritisaka, u pravilu uvijek se osjećamo jako dobro. Ako smo malo i zalutali po putu uvijek se možemo vratiti i početi iznova, malim koracima prema naprijed kontrolirajući vlastite misli.

Ja osobno slušam dijete u sebi sve više i više i usuđujem se više i više i sviđam se takva samoj sebi! I dok je tako ne mijenjam ništa, samo uživam....

A kako se igramo u My time RELAX STUDIJU?
Odnedavno smo u našu ponudu tretmana uveli i "Nail ART" ili ukrašavanje noktiju. Za taj proces koristimo razne stvari: cirkončiće, pigmente, žigiće, naljepnice, itd. Na nama je da zajedno s vama maštamo, igramo se, isprobavamo i zabavimo se. A vi se opustite se, relaksirajte, odmorite i kreirajte nešto što ćete s užitkom nositi i što će imati vaš osobni doprinos.


utorak, 30. srpnja 2019.

NAŠI IZBORI: ŠTO JEDEMO I KAKVU KOZMETIKU BIRAMO?

Nedavno sam se vratila s jednog putovanja od nekih desetak dana na kojem je sve bilo baš onako kako treba biti, osim jedne stvari, a to je prehrana. Često mi se to zna dogoditi kad putujem, a vjerujem i svima vama. Iz razloga što želim turistički obići što više, a svakako i zato što ne poznajem novi grad i mjesta gdje je najbolje jesti, završim sa pecivima, pizzom, hamburgerima, ponekom tjesteninom, slatkišima. Tu i tamo voćka ili prirodni dodaci prehrani u tabletama (i to kad bih se sjetila uzeti) jednostavno mi nisu bili dovoljni i osjećala sam baš težinu u trbuhu. Prva stvar koju sam napravila kad sam se vratila je odlazak na plac po povrće i zatim kuhanje juhe koja mi je jako nedostajala. 


Prisjećajući se sebe iz mlađih dana shvaćam da o ovakvim temama tada nisam niti razmišljala, a kamoli da su mi bile toliko važne kao sada. Mladost je mladost naravno! A možda sam mogla već i tada osvijestiti što unosim u organizam, što zapravo jedem. Jer zbilja je istina da smo ono što jedemo. Osobno, jako sam sretna što sam osvijestila unos namirnica i primjećujem razliku na sebi vezanu uz prehranu. Znanstveno je to dokazano na jednostavan način: tijelo jednostavno pamti, ono taloži supstance kojima ga hranimo, bile one štetne ili korisne.

Bez da dijelim savjete ljudima što i kako da jedu, htjela bih samo napomenuti da je bitno osluškivati svoje tijelo, činiti dobro sebi samima, biti bitan samome sebi. Jer to je odličan put da se sebi svidimo i da se dobro osjećamo u svojoj koži. Namjerno ne spominjem kilograme jer oni su samo posljedica gore navedenog.



Jednu fantastičnu stvar imamo svi u životu, a to je moć donošenja odluka, moć biranja. U svemu i svačemu, pa tako i u onome što i kako jedemo, što oblačimo, koje ljude biramo za prijatelje, kako provodimo slobodno vrijeme, itd.

A jedna od odluka je i kakve proizvode kupujemo, npr. za njegu lica i tijela. Koliko su nam oni bitni? Koliko novaca izdvajamo za njih? Biramo li prema prvom dojmu, pročitanoj deklaraciji, cijeni ili nečemu drugome? Je li nam važno da su proizvodi prirodni ili ne? Sve to govori o nama i našim uvjerenjima.

Ako vam je bitno da je kozmetika prirodna i organska onda je moja preporuka definitivno "The Organic Hemp Line", linija bazirana na ulju sjemenke konoplje. Konoplja je čudesna biljka koja ima svojstva prirodnog liječenja kao niti jedna druga. Ja ju osobno koristim u nekoliko oblika: kao jestivo ulje, čaj, ali i u kremama za lice i tijelo jer su blagotvorne, umirujuće, jednostavno prijaju koži. 

Ne znam jeste li već primijetili da se i sve velike renomirane kozmetičke kuće okreću više i više prirodi i uvođenju linija koje su nježnije, bez boja, parabena, čak i bez mirisa. Jedna od njih je svakako Afroditina Neuro - Sensitive linija koja je najbolja opcija za osjetljivu kožu lica sklonu crvenilu i iritaciji.


Svatko će izabrati ono što mu najviše odgovara, no uvijek imajte na umu kad birate da uzmete baš ono što je najbolje za vas.










subota, 29. lipnja 2019.

VODA, HIDRATACIJA I NAKUPLJENA TEKUĆINA U TIJELU

Pijete li dovoljno tekućine u ove tople dane? I kako vam ide hidratacija organizma uopće? Meni nikako... Jedna sam od onih koje imaju nadimak "deva" jer mogu bez problema izdržati cijeli dan bez vode. I ne samo izdržati, već apsolutno zaboraviti da bih trebala tu i tamo popiti nešto i popiti, pa se često ulovim da sam žedna, ali mi se ni tad ne da popiti pristojnu količinu vode, već otpijem par gutljaja i to je to. Upravo sam takva i znam za svoju lošu naviku i svjesna sam da je to loše za moje zdravlje, posebno bubrege, i da će mi se to moguće obiti o glavu kad budem starija, ali eto, tako je sada. Pročitam neki ozbiljan članak o neophodnoj hidrataciji i krenem pravilno nekoliko dana, kupim novu bocu za vodu, instaliram aplikaciju da me podsjeća, ali sve nakon nekog vremena napustim. 


Dvije navike ipak imam dobre i čuvam ih: jedna je da volim piti blagi voćni čaj i moj jutarnji ritual sastoji se između ostalog i iz nalijevanja mlakim čajem s medom. A druga je da volim sve namirnice koje u sebi sadrže puno vode i kupujem ih i jedem kad god su dostupne: lubenica, dinja, ananas, svježi krastavac, rajčica, grožđe, ali i jogurt, svi cijeđeni agrumi, juhe, itd.



Za sebe mogu reći da sam konstantno pothidrirana. Osjetim to npr. na svojoj koži koja je dosta suha i koja sa godinama postaje još više suha i treba njegu izvana, kao i iznutra.
Značaj hidratacije tijela je ogroman. Dovoljno je zaguglati malo po internetu i pronaći hrpu članaka koji govore o tome. Zapravo nikad nitko nije rekao da je hidratacija loša, već naprotiv. Znanstvenici nas upozoravaju na moguće akutne ili trajne posljedice koje možemo spriječiti pijući dovoljnu količinu vode svaki dan. Kako nisam pobornik nikakvih klišea, niti formula koje su jednake za sve, tako ne vjerujem u onih 8 čaša vode svaki dan ili minimalno 2 litre. Mi se razlikujemo i po kilaži i po stanju organizma. Jedemo drugačije svaki dan unoseći veću ili manju količinu vode i kroz hranu. Mislim da svatko od nas istinski zna pije li dovoljno vode ili ne, pije li redovito i zdravo. Ili se nalijevamo samo onda kad jedemo masnu i slanu hranu, pa bukvalno gasimo žeđ. A to nije dobro, svi znamo.
Ono što sam naučila prije nekoliko godina je da što više pijemo vodu više stimuliramo rad naše limfe, odnosno naš organizam tada pravilno funkcionira i ubrzava metabolizam. Susrela sam se i kod sebe i kod svojih prijateljica i klijentica sa problemom natečenih nogu nakon napornog radnog dana koji uključuje ili stajanje ili dugotrajno sjedenje. I ne samo natečenih nogu, nego i ruku, bedara, struka. Ovaj pojava je vrlo česta kod žena, ali i kod muškaraca. Razlog je često taj da od silnih obaveza u toku dana, zaboravimo ustati i napraviti kratku pauzu, ako dugo sjedimo. Ili zaboravimo otići na toalet, popiti čašu vode. A to je tako bitno.



Kad se već takva situacija dogodi, onda postoji jedna stvar koja može jako puno pomoći, a to je limfna drenaža ili tzv. presoterapija.
Laganim upuhivanjem zraka na točno određena mjesta koja stimuliraju rad limfe, tijelo se oslobađa nakupljene tekućine u organizmu i kroz nju štetnih tvari. Klijentice vrlo često nakon tretmana prazne mjehur, a ukoliko mjerite opseg struka ili noge prije i poslije samo jednog tretmana, možete se i sami iznenaditi pozitivnim rezultatima. A to vam je dokaz da se u tijelu zaista nakupilo tekućine koja je nepotrebna i ničemu ne služi.
Ja sam pobornik iskustvenog učenja ili u ovom primjeru to bi značilo svi vi koji ste isprobali limfnu drenažu znate o čemu pišem, a svi ostali ćete jednom moguće i sami isprobati i uvjeriti se u njenu blagodat.



Limfna drenaža uklanja posljedice nepravilne hidratacije i tjelesne neaktivnosti, a da bismo uklonili izvor same problematike potrebno je usvojiti zdrave navike, piti dovoljno vode, pripaziti sa slanim namirnicama, kretati se što je moguće više, jesti manje i češće obroke, boraviti u prirodi. Pogotovo sada u vrijeme ljetnjih vrućina kada je problematika natečenih nogu još više prisutna nego zimi.
Čuvajte se, mislite na svoje zdravlje. Sami sebi ste najbolji liječnik.

subota, 8. lipnja 2019.


ZNAMO LI SE OPUSTITI?


Kada razmišljam o nekoj temi uvijek volim krenuti od vlastitog primjera. Ovaj put tema je opuštanje: što je to zapravo opuštanje, znamo li se opustiti i ako da, kako to radimo? Moguće da često niti ne razmišljamo o tome s obzirom na pretrpani dnevni raspored svakoga od nas.

Iskrena da budem, nedavno sam se i sama morala podsjetiti koliko je opuštanje bitno i učila sam ispočetka kako se opustiti, što je ono što za moje tijelo i duh znači relaksiranje. Znate ono kada netko nakon zdravstvene traume ponovno uči hodati ili govoriti, tako nešto slično za mene je bilo s opuštanjem. Jednostavno toliko dugo vremena sam živjela užurbanim načinom života da sam s vremenom zaboravila stati i posvetiti se malo i sebi, nije bilo "vremena" za to, obaveze su dolazile jedna za drugom i nije im se nazirao kraj.



Moram priznati da me to s vremenom zamorilo, da sam iscrpila sve svoje unutarnje zalihe snage i tijelo mi je jednostavno počelo davati znakove da više ne može tako nastaviti. Kad pogledam unatrag jako sam zahvalna svom tijelu na signalima koje mi je davalo jer bez njih teško da bi kod mene nastupila promjena. Shvatila sam da smo moje tijelo i ja baš dobri prijatelji i da možemo lijepo komunicirati i biti u skladu. Koliko god vam ovo zvučalo možda i čudno.

Ono što sam napravila je slijedeće: počela sam osluškivati koje su to aktivnosti koje opuštaju baš mene. Jer, naravno, svi smo različiti. I ono što je meni "zen" nekom drugom je prava "tlaka". Pa sam tako shvatila da osim što smo različiti karakterno, različiti smo po pitanju opuštanja i kulturološki, generacijski itd. Npr. mladima je super opuštanje uz glasnu muziku i nadvikivanje s prijateljima na decibelima u rangu buke i galame. I to je sasvim OK, dapače simpatično mi je. No, meni konkretno za opuštanje treba i priroda i mir i samoća, nešto sasvim suprotno.



U svakom slučaju dobro je osluškivati sebe i izabrati ono što nas energetski puni. Primijetili ste da vas i neki ljudi naprosto izmore, a neki vam daju dodatnu energiju i poletnost. Ono što mi se čini najvažnije je zastati i krenuti s upoznavanjem samog sebe: kakvi smo mi to, što nas veseli, što nam daje mir? I nalazimo li dovoljno vremena da si ugodimo?

Shvatila sam nedavno još jednu stvar o sebi, a to je da i sada u "drugoj" polovici života ima još jako puno stvari koje nikad nisam isprobala i sad radim na tome i jedva čekam da se u barem u nekima od njih okušam. Najveća od svih takvih stvari je svakako da sam se tek u kasnijim godinama života upustila u poduzetništvo, ali ima i drugih, manjih. Prije nekoliko dana sam prvi put isprobala akupunkturu i bilo mi je izuzetno ugodno iskustvo. Da ne spominjem da sam nakon tretmana utonula u tako dubok i divan san što je u stvari i dokaz samog opuštanja.

Svi znamo tko je Dalaj Lama i često citiramo njegove misli i nastojimo biti što bolji ljudi svakim danom. On je između ostalog rekao da pokušamo barem jednom godišnje otići na neko mjesto gdje još dosad nismo bili. Meni se ovo jako sviđa i općenito putovanja kao takva jer zaista otvaraju nove vidike i obogaćuju čovjeka iznutra.



Također me je prije nekih godinu dana veoma pozitivno iznenadio tretman refleksne masaže stopala koji ne samo da je izuzetno ugodan i zdravstveno učinkovit, već sam nakon njega zaista dobila poletnost i snagu u nogama, ali i u cijelom tijelu. No, da ne nabrajam ideje za vrste opuštanja jer ima ih jako puno, pronaći ćete ih sami, sigurna sam.



Samo ne dopustite da prođe i jedan jedini dan da ne napravite nešto za sebe, da se na neki način motivirate, umirite, napunite baterije, a to se uvijek postiže u trenucima opuštanja.

Možda će vam pomoći u tome osvještavanje činjenice da izloženost stresu, pogotovo dugotrajna, čini jako loše vašem zdravlju i da ako ste već nekad nužno izloženi tome, onda jednako tako trebati i vratiti tijelo i um u ravnotežu. Odvojiti vrijeme za sebe svaki dan, taman i na pola sata, činiti će razliku. Probajte!

subota, 1. lipnja 2019.

NJEGA

Ne znam za vas, ali ja baš uživam kad vidim njegovanu ženu ili njegovanog muškarca. Pod tim podrazumijevam ono što se u narodu kaže "drži do sebe!" Volim vidjeti urednu frizuru, uredne ruke i nokte, čistu i ispeglanu odjeću, mekanu i nahranjenu kožu. 



Njega je njega, bilo da se radi o muškarcu ili ženi. Istina, svatko od nas ima svoje posebne svakodnevne ili tjedne rituale kojima se dovodimo u stanje "urednosti". Ovi rituali istovremeno mogu biti izrazito blagotvorni, osim za naše tijelo, i za naš um jer se uz njih opuštamo, činimo nešto lijepo za sebe, sami sebi se više sviđamo nakon njih i uvijek lijepo govorimo o njima.

No, ponekad ih znamo zanemariti, preskočiti i ostaviti za kasnije radi nedostatka vremena i žurbe da napravimo nešto što je u tom trenutku po našem mišljenju važnije. 



Svi znamo da je prvi dojam koji ostavljamo na ljude jako važan. On se formira u prvih 5 minuta nakon upoznavanja, odnosno susreta i to temeljem našeg izgleda, boje glasa, ponašanja i neverbalne komunikacije. Tek nakon toga dolazi do izražaja i ono što izgovaramo. I sama sam često u životu donosila sud o nekome na osnovu prvog dojma. Ponekad sam bila naprosto očarana, a ponekad sam, htjela ili ne, primijetila neuredne nokte, fleku na majici, masnu kosu i slično. I moj dojam o takvoj osobi jednostavno nije bio dobar.




Za mene njega izvana počinje sa njegom unutar nas samih. A to znači ono s početka teksta: Koliko držimo do sebe? Koliko smo sami sebi bitni? Koliko se volimo i koliko se lijepo osjećamo u svojoj koži, pa time i lijepo zračimo prema van?

Znate ono kad jedna žena ne izlazi iz kuće niti smeće baciti bez ruža na usnama, a druga ide i u grad raščupane kose. Ok, nismo svi isti. Istina. Nismo svi isti po pitanju ljepote, modnih dodataka, praćenja trendova. Tu se slažem. Ali njega je nešto sasvim drugo. Ona je bezvremenska, ona ne mora nužno biti ni skupa, može se dosta toga napraviti i kod kuće. Jednostavno, nema izlike za "NE-njegu".

Kako sam i sama prešla 50. godinu života pratim po portalima različite kanale koji daju sadržaje, osim za mlade djevojke i za starije žene i svaki dan vidim dokaze da žena i u svojoj zreloj dobi može biti itekako njegovana i dobro izgledati. I to me veseli. Jer mlada cura i bez da se puno trudi izgleda lijepo, a zrela žena možda čak i više uživa u svojoj njezi jer je tokom života upoznala svoje tijelo i točno zna što joj treba i što joj prija. 



Njega lica je npr. nešto što se često zna zanemariti, a izrazito je važna jer lice je zaista prva stvar koju vidimo kad se pogledamo u ogledalo. Često imam priliku čuti od svojih prijateljica, poznanica i klijentica da svoje lice njeguju isključivo umivanjem i dnevnom kremom koju kupe u dućanu. I to ne mora nužno biti loše ukoliko je krema kvalitetna i ukoliko njihovo lice ne treba ništa više od toga. U velikoj većini, međutim, to nije slučaj. Naša koža stari i izložena je vanjskim utjecajima kao što je npr. sunce, te unutarnjima kao npr. stres, hormoni. Zato je bitno napraviti povremeno dubinsko čišćenje lica, masirati lice (ili/i raditi vježbe lica - to možete kod kuće!), staviti ponekad osvježavajuću masku i raditi kućnu njegu preparatima koji odgovaraju baš vašem tipu kože.



Nije novost spomenuti da i muškarci u zadnjih nekoliko godina sve više i više posežu za njegom lica, ali i uklanjanjem dlačica s tijela, pedikurom i manikurom. Za mene je to jako lijepo i pohvalno i zapravo prirodno. Prekrasno je vidjeti muškarca s njegovanim rukama i noktima i još ukoliko lijepo miriše doživljaj je potpun, složiti ćete se.



Ne zaboravite, sve je u balansu: pravilna prehrana, boravak u prirodi, uzimanje dovoljno tekućine, njega tijela, ali i duha. Pronađite za sebe ono što vam čini dobro, što vas umiruje, što vam daje zadovoljstvo iznutra kako biste se bolje osjećali, a time i bolje izgledali izvana. 









































subota, 25. svibnja 2019.

NEŠTO MALO O KILAMA I KAKO PRIHVAĆAMO SVOJE TIJELO

Oduvijek sam bila mršavica. Nikada nisam vodila računa o kilogramima, jednostavno nije bilo potrebe za tim. Jela sam sve i svašta, uopće nisam pazila na prehranu pogotovo dok sam još bila mlada cura i sve je bilo sasvim ok. Moj trbuh je bio više konkavan, nego konveksan (matematičari će znati razliku između udubljenog i ispupčenog). Za to vrijeme neke moje prijateljice su se, na žalost,  mučile s dijetama i istinski patile nastojeći dovesti svoju težinu do onog zamišljenog broja kilograma koji je pravi baš za njih.


Prvi put kad sam se i sama suočila s viškom kilograma bilo je vrijeme nakon poroda. Kilogrami u trudnoći su normalni i nisam na njih obraćala pažnju, no kad sam rodila i za nekoliko mjeseci se nisam vratila na staru težinu upalio mi se unutarnji alarm. Odlučila sam izbaciti šećer i kruh iz prehrane, držala sam se toga i nakon nekog vremena bila sam opet ona ista fit cura, sada mama. 

I do današnjeg dana mogu reći da sam prava sretnica što se tiče kilaže, danas pazim što jedem, međutim isključivo iz razloga vlastitog zdravlja i osluškivanja onoga što mom organizmu najviše prija.


Jedna stvar koja me međutim nije zaobišla jeste polagano opuštanje tonusa kože s godinama starosti. To je normalno, priroda čini svoje i bitno je da promjene koje doživljavamo prihvatimo i da znamo kako kvalitetno živjeti s njima. 

Složit ćete se sa mnom kad kažem da na tržištu ima jako puno proizvoda koji nude rješenja za zatezanje kože, učvršćivanje tonusa, smanjenje celulita itd. Neki od tih proizvoda su zaista jako dobri i već nakon samo jednog tretmana daju indikacije da se tu može doći do veoma dobrih rezultata. 

I sama sam isprobala Arosha zavoje koji namočeni u aktivne supstance i u kombinaciji sa limfnom drenažom smanjuju obujam struka i po nekoliko centimetara po tretmanu! Za mene je ovaj rezultat dobar pokazatelj u kakvom stanju se nalazi naše tijelo, mi ga na ovaj način budimo i pokrećemo i to je sasvim u redu.


No, jednako kao i s dijetama, kampanjski i jednostrani rezultati brzo se vide, ali na žalost brzo i nestaju, a nezadovoljstvo ostaje. Nekako mi je postalo jasno da je za sve u životu potreban balans jer tad se stvari počinju odvijati najbolje za nas. U ovom slučaju to bi značilo da jedno bez drugog ne ide, odnosno da se najbolji i dugotrajni rezultati dobivaju kombinacijom koju čine: pravilna prehrana, tjelovježba i boravak u prirodi, unos dovoljne količine vode, kvalitetni tretmani oblikovanja tijela, dovoljno sna i što je najvažnije čvrsta volja koja je iznjedrila odluku da napravimo nešto za sebe. 


Kad god želim nešto napraviti, a ne znam kako, pogledam ljude oko sebe koji su u tome uspjeli i jednostavno učim od njih. Kopiram dok ne shvatim uzorak ponašanja. Iskustvo me naučilo da to zaista funkcionira. U današnje vrijeme moderne tehnologije može se pronaći jako puno sadržaja koji nam mogu pomoći u ostvarenju svog cilja. Istražujte!

Na kraju, ne zaboravimo balans! Ali ne zaboravimo ni da smo samo ljudi od krvi i mesa. Volimo ponekad pojesti čokoladu npr. Nikad neću zaboraviti riječi mog bivšeg kolege s posla koji je podijelio sa mnom svoj recept održavanja zdravog tijela i duha, a taj je da se 6 dana u tjednu drži pravilne prehrane i vježbanja, a 7. dan je njegov dan za gušt kad pojede baš ono što mu organizam traži, bilo da je kolač u pitanju ili neko pečenje. Ili oboje!














subota, 18. svibnja 2019.


"MULTITASKING"

Dok sam neki dan stajala u redu na blagajni promatrala sam gospođu od nekih četrdesetak godina koja je istovremeno dok je slagala namirnice na traku, razgovarala na mobitel. Razgovor je bio poslovne prirode, davala je informacije o nekoj usluzi pozdravljajući blagajnicu osmjehom, vadila je novčanik, paralelno obavještavala sugovornicu na mobitelu da joj je dok su razgovarale poslala dokument upravo preko mobitela... Na kraju je balansirajući sa stvarima platila i otišla.

Ta scena od par minuta bila je dovoljna da me vrati u moje  "multitasking" momente i da me podsjeti koliko svi mi danas često radimo nekoliko stvari istovremeno jer smo konstantno u žurbi i nemamo vremena, a sve je hitno i bitno i ne može čekati niti jednu sekundu. Dakako da time izlažemo sebe najvećem mogućem stresu i da opterećujemo svoj mozak do krajnjih granica iscrpljujući i svoje tijelo, ali o tome kao da niti ne razmišljamo.



Ne smatram se stručnjakinjom kad govorim o stresu, isključivo dijelim svoja iskustva i ponekad pročitam neko korisno štivo jer u tome istinski uživam. Pa sam tako nedavno čitala o negativnom utjecaju "multitaskinga" na ljudski mozak. (Pitati će vas starost gdje vam je bila mladost). Na žalost, što uspješnije obavljanje više poslova istovremeno postalo je važno mjerilo kojim se rukovode i kompanije pri zapošljavanju novih ljudi, te pri ocjenjivanju postojećih zaposlenika. To ćete i sami lako provjeriti čitajući natječaje za posao. I opet zato što sve treba napraviti brzo i što brže jer vrijeme je novac.

Obično kažu da su žene više sposobne za "multitasking" nego muškarci, da je to tako radi prirode ženskog i muškog mozga, a možda je i radi okolnosti, ne znam. Za mene nebitno, no svakako sam uvjerenja da se baš svatko od nas našao u toj situaciji i da je iskusio što znači takva vrsta naprezanja. A kad to znamo, znamo li se i opustiti? Jer bitno je dati umu i tijelu oduška, relaksirati se, povratiti balans, dok možda ne donesemo neke bitne životne odluke koje će nam generalno smanjiti razinu stresa u životu i podsjetiti nas koliko smo sami sebi važni.



Kažu da čovjek što je stariji to više postaje introvertan i da je to nekako i normalno s mudrošću i potrebom koja dolazi s godinama, za mene je to zaista tako. Što sam starija više uživam u vremenu koje provodim sama, bilo da čitam, meditiram, razmišljam, šetam, kuham, itd. No svakako se jako veselim i druženju s prijateljima, dobrim zabavama, putovanjima...

Postoji zaista jako puno načina kako se možemo relaksirati, od kave s prijateljima, boravka u prirodi, slušanja glazbe koja nam paše, do opuštajuće masaže, odlaska u kazalište, igranja društvene igre s obitelji... Važno je pronaći ono nešto za sebe što nam najviše odgovara i odvojiti vrijeme za to. Stoga se podsjetite svaki put kad ste pod stresom da učinite nešto za sebe, nešto opuštajuće i umirujuće za vas što će vam vratiti balans koji um i tijelo tako trebaju.