subota, 8. lipnja 2019.


ZNAMO LI SE OPUSTITI?


Kada razmišljam o nekoj temi uvijek volim krenuti od vlastitog primjera. Ovaj put tema je opuštanje: što je to zapravo opuštanje, znamo li se opustiti i ako da, kako to radimo? Moguće da često niti ne razmišljamo o tome s obzirom na pretrpani dnevni raspored svakoga od nas.

Iskrena da budem, nedavno sam se i sama morala podsjetiti koliko je opuštanje bitno i učila sam ispočetka kako se opustiti, što je ono što za moje tijelo i duh znači relaksiranje. Znate ono kada netko nakon zdravstvene traume ponovno uči hodati ili govoriti, tako nešto slično za mene je bilo s opuštanjem. Jednostavno toliko dugo vremena sam živjela užurbanim načinom života da sam s vremenom zaboravila stati i posvetiti se malo i sebi, nije bilo "vremena" za to, obaveze su dolazile jedna za drugom i nije im se nazirao kraj.



Moram priznati da me to s vremenom zamorilo, da sam iscrpila sve svoje unutarnje zalihe snage i tijelo mi je jednostavno počelo davati znakove da više ne može tako nastaviti. Kad pogledam unatrag jako sam zahvalna svom tijelu na signalima koje mi je davalo jer bez njih teško da bi kod mene nastupila promjena. Shvatila sam da smo moje tijelo i ja baš dobri prijatelji i da možemo lijepo komunicirati i biti u skladu. Koliko god vam ovo zvučalo možda i čudno.

Ono što sam napravila je slijedeće: počela sam osluškivati koje su to aktivnosti koje opuštaju baš mene. Jer, naravno, svi smo različiti. I ono što je meni "zen" nekom drugom je prava "tlaka". Pa sam tako shvatila da osim što smo različiti karakterno, različiti smo po pitanju opuštanja i kulturološki, generacijski itd. Npr. mladima je super opuštanje uz glasnu muziku i nadvikivanje s prijateljima na decibelima u rangu buke i galame. I to je sasvim OK, dapače simpatično mi je. No, meni konkretno za opuštanje treba i priroda i mir i samoća, nešto sasvim suprotno.



U svakom slučaju dobro je osluškivati sebe i izabrati ono što nas energetski puni. Primijetili ste da vas i neki ljudi naprosto izmore, a neki vam daju dodatnu energiju i poletnost. Ono što mi se čini najvažnije je zastati i krenuti s upoznavanjem samog sebe: kakvi smo mi to, što nas veseli, što nam daje mir? I nalazimo li dovoljno vremena da si ugodimo?

Shvatila sam nedavno još jednu stvar o sebi, a to je da i sada u "drugoj" polovici života ima još jako puno stvari koje nikad nisam isprobala i sad radim na tome i jedva čekam da se u barem u nekima od njih okušam. Najveća od svih takvih stvari je svakako da sam se tek u kasnijim godinama života upustila u poduzetništvo, ali ima i drugih, manjih. Prije nekoliko dana sam prvi put isprobala akupunkturu i bilo mi je izuzetno ugodno iskustvo. Da ne spominjem da sam nakon tretmana utonula u tako dubok i divan san što je u stvari i dokaz samog opuštanja.

Svi znamo tko je Dalaj Lama i često citiramo njegove misli i nastojimo biti što bolji ljudi svakim danom. On je između ostalog rekao da pokušamo barem jednom godišnje otići na neko mjesto gdje još dosad nismo bili. Meni se ovo jako sviđa i općenito putovanja kao takva jer zaista otvaraju nove vidike i obogaćuju čovjeka iznutra.



Također me je prije nekih godinu dana veoma pozitivno iznenadio tretman refleksne masaže stopala koji ne samo da je izuzetno ugodan i zdravstveno učinkovit, već sam nakon njega zaista dobila poletnost i snagu u nogama, ali i u cijelom tijelu. No, da ne nabrajam ideje za vrste opuštanja jer ima ih jako puno, pronaći ćete ih sami, sigurna sam.



Samo ne dopustite da prođe i jedan jedini dan da ne napravite nešto za sebe, da se na neki način motivirate, umirite, napunite baterije, a to se uvijek postiže u trenucima opuštanja.

Možda će vam pomoći u tome osvještavanje činjenice da izloženost stresu, pogotovo dugotrajna, čini jako loše vašem zdravlju i da ako ste već nekad nužno izloženi tome, onda jednako tako trebati i vratiti tijelo i um u ravnotežu. Odvojiti vrijeme za sebe svaki dan, taman i na pola sata, činiti će razliku. Probajte!

subota, 1. lipnja 2019.

NJEGA

Ne znam za vas, ali ja baš uživam kad vidim njegovanu ženu ili njegovanog muškarca. Pod tim podrazumijevam ono što se u narodu kaže "drži do sebe!" Volim vidjeti urednu frizuru, uredne ruke i nokte, čistu i ispeglanu odjeću, mekanu i nahranjenu kožu. 



Njega je njega, bilo da se radi o muškarcu ili ženi. Istina, svatko od nas ima svoje posebne svakodnevne ili tjedne rituale kojima se dovodimo u stanje "urednosti". Ovi rituali istovremeno mogu biti izrazito blagotvorni, osim za naše tijelo, i za naš um jer se uz njih opuštamo, činimo nešto lijepo za sebe, sami sebi se više sviđamo nakon njih i uvijek lijepo govorimo o njima.

No, ponekad ih znamo zanemariti, preskočiti i ostaviti za kasnije radi nedostatka vremena i žurbe da napravimo nešto što je u tom trenutku po našem mišljenju važnije. 



Svi znamo da je prvi dojam koji ostavljamo na ljude jako važan. On se formira u prvih 5 minuta nakon upoznavanja, odnosno susreta i to temeljem našeg izgleda, boje glasa, ponašanja i neverbalne komunikacije. Tek nakon toga dolazi do izražaja i ono što izgovaramo. I sama sam često u životu donosila sud o nekome na osnovu prvog dojma. Ponekad sam bila naprosto očarana, a ponekad sam, htjela ili ne, primijetila neuredne nokte, fleku na majici, masnu kosu i slično. I moj dojam o takvoj osobi jednostavno nije bio dobar.




Za mene njega izvana počinje sa njegom unutar nas samih. A to znači ono s početka teksta: Koliko držimo do sebe? Koliko smo sami sebi bitni? Koliko se volimo i koliko se lijepo osjećamo u svojoj koži, pa time i lijepo zračimo prema van?

Znate ono kad jedna žena ne izlazi iz kuće niti smeće baciti bez ruža na usnama, a druga ide i u grad raščupane kose. Ok, nismo svi isti. Istina. Nismo svi isti po pitanju ljepote, modnih dodataka, praćenja trendova. Tu se slažem. Ali njega je nešto sasvim drugo. Ona je bezvremenska, ona ne mora nužno biti ni skupa, može se dosta toga napraviti i kod kuće. Jednostavno, nema izlike za "NE-njegu".

Kako sam i sama prešla 50. godinu života pratim po portalima različite kanale koji daju sadržaje, osim za mlade djevojke i za starije žene i svaki dan vidim dokaze da žena i u svojoj zreloj dobi može biti itekako njegovana i dobro izgledati. I to me veseli. Jer mlada cura i bez da se puno trudi izgleda lijepo, a zrela žena možda čak i više uživa u svojoj njezi jer je tokom života upoznala svoje tijelo i točno zna što joj treba i što joj prija. 



Njega lica je npr. nešto što se često zna zanemariti, a izrazito je važna jer lice je zaista prva stvar koju vidimo kad se pogledamo u ogledalo. Često imam priliku čuti od svojih prijateljica, poznanica i klijentica da svoje lice njeguju isključivo umivanjem i dnevnom kremom koju kupe u dućanu. I to ne mora nužno biti loše ukoliko je krema kvalitetna i ukoliko njihovo lice ne treba ništa više od toga. U velikoj većini, međutim, to nije slučaj. Naša koža stari i izložena je vanjskim utjecajima kao što je npr. sunce, te unutarnjima kao npr. stres, hormoni. Zato je bitno napraviti povremeno dubinsko čišćenje lica, masirati lice (ili/i raditi vježbe lica - to možete kod kuće!), staviti ponekad osvježavajuću masku i raditi kućnu njegu preparatima koji odgovaraju baš vašem tipu kože.



Nije novost spomenuti da i muškarci u zadnjih nekoliko godina sve više i više posežu za njegom lica, ali i uklanjanjem dlačica s tijela, pedikurom i manikurom. Za mene je to jako lijepo i pohvalno i zapravo prirodno. Prekrasno je vidjeti muškarca s njegovanim rukama i noktima i još ukoliko lijepo miriše doživljaj je potpun, složiti ćete se.



Ne zaboravite, sve je u balansu: pravilna prehrana, boravak u prirodi, uzimanje dovoljno tekućine, njega tijela, ali i duha. Pronađite za sebe ono što vam čini dobro, što vas umiruje, što vam daje zadovoljstvo iznutra kako biste se bolje osjećali, a time i bolje izgledali izvana. 









































subota, 25. svibnja 2019.

NEŠTO MALO O KILAMA I KAKO PRIHVAĆAMO SVOJE TIJELO

Oduvijek sam bila mršavica. Nikada nisam vodila računa o kilogramima, jednostavno nije bilo potrebe za tim. Jela sam sve i svašta, uopće nisam pazila na prehranu pogotovo dok sam još bila mlada cura i sve je bilo sasvim ok. Moj trbuh je bio više konkavan, nego konveksan (matematičari će znati razliku između udubljenog i ispupčenog). Za to vrijeme neke moje prijateljice su se, na žalost,  mučile s dijetama i istinski patile nastojeći dovesti svoju težinu do onog zamišljenog broja kilograma koji je pravi baš za njih.


Prvi put kad sam se i sama suočila s viškom kilograma bilo je vrijeme nakon poroda. Kilogrami u trudnoći su normalni i nisam na njih obraćala pažnju, no kad sam rodila i za nekoliko mjeseci se nisam vratila na staru težinu upalio mi se unutarnji alarm. Odlučila sam izbaciti šećer i kruh iz prehrane, držala sam se toga i nakon nekog vremena bila sam opet ona ista fit cura, sada mama. 

I do današnjeg dana mogu reći da sam prava sretnica što se tiče kilaže, danas pazim što jedem, međutim isključivo iz razloga vlastitog zdravlja i osluškivanja onoga što mom organizmu najviše prija.


Jedna stvar koja me međutim nije zaobišla jeste polagano opuštanje tonusa kože s godinama starosti. To je normalno, priroda čini svoje i bitno je da promjene koje doživljavamo prihvatimo i da znamo kako kvalitetno živjeti s njima. 

Složit ćete se sa mnom kad kažem da na tržištu ima jako puno proizvoda koji nude rješenja za zatezanje kože, učvršćivanje tonusa, smanjenje celulita itd. Neki od tih proizvoda su zaista jako dobri i već nakon samo jednog tretmana daju indikacije da se tu može doći do veoma dobrih rezultata. 

I sama sam isprobala Arosha zavoje koji namočeni u aktivne supstance i u kombinaciji sa limfnom drenažom smanjuju obujam struka i po nekoliko centimetara po tretmanu! Za mene je ovaj rezultat dobar pokazatelj u kakvom stanju se nalazi naše tijelo, mi ga na ovaj način budimo i pokrećemo i to je sasvim u redu.


No, jednako kao i s dijetama, kampanjski i jednostrani rezultati brzo se vide, ali na žalost brzo i nestaju, a nezadovoljstvo ostaje. Nekako mi je postalo jasno da je za sve u životu potreban balans jer tad se stvari počinju odvijati najbolje za nas. U ovom slučaju to bi značilo da jedno bez drugog ne ide, odnosno da se najbolji i dugotrajni rezultati dobivaju kombinacijom koju čine: pravilna prehrana, tjelovježba i boravak u prirodi, unos dovoljne količine vode, kvalitetni tretmani oblikovanja tijela, dovoljno sna i što je najvažnije čvrsta volja koja je iznjedrila odluku da napravimo nešto za sebe. 


Kad god želim nešto napraviti, a ne znam kako, pogledam ljude oko sebe koji su u tome uspjeli i jednostavno učim od njih. Kopiram dok ne shvatim uzorak ponašanja. Iskustvo me naučilo da to zaista funkcionira. U današnje vrijeme moderne tehnologije može se pronaći jako puno sadržaja koji nam mogu pomoći u ostvarenju svog cilja. Istražujte!

Na kraju, ne zaboravimo balans! Ali ne zaboravimo ni da smo samo ljudi od krvi i mesa. Volimo ponekad pojesti čokoladu npr. Nikad neću zaboraviti riječi mog bivšeg kolege s posla koji je podijelio sa mnom svoj recept održavanja zdravog tijela i duha, a taj je da se 6 dana u tjednu drži pravilne prehrane i vježbanja, a 7. dan je njegov dan za gušt kad pojede baš ono što mu organizam traži, bilo da je kolač u pitanju ili neko pečenje. Ili oboje!














subota, 18. svibnja 2019.


"MULTITASKING"

Dok sam neki dan stajala u redu na blagajni promatrala sam gospođu od nekih četrdesetak godina koja je istovremeno dok je slagala namirnice na traku, razgovarala na mobitel. Razgovor je bio poslovne prirode, davala je informacije o nekoj usluzi pozdravljajući blagajnicu osmjehom, vadila je novčanik, paralelno obavještavala sugovornicu na mobitelu da joj je dok su razgovarale poslala dokument upravo preko mobitela... Na kraju je balansirajući sa stvarima platila i otišla.

Ta scena od par minuta bila je dovoljna da me vrati u moje  "multitasking" momente i da me podsjeti koliko svi mi danas često radimo nekoliko stvari istovremeno jer smo konstantno u žurbi i nemamo vremena, a sve je hitno i bitno i ne može čekati niti jednu sekundu. Dakako da time izlažemo sebe najvećem mogućem stresu i da opterećujemo svoj mozak do krajnjih granica iscrpljujući i svoje tijelo, ali o tome kao da niti ne razmišljamo.



Ne smatram se stručnjakinjom kad govorim o stresu, isključivo dijelim svoja iskustva i ponekad pročitam neko korisno štivo jer u tome istinski uživam. Pa sam tako nedavno čitala o negativnom utjecaju "multitaskinga" na ljudski mozak. (Pitati će vas starost gdje vam je bila mladost). Na žalost, što uspješnije obavljanje više poslova istovremeno postalo je važno mjerilo kojim se rukovode i kompanije pri zapošljavanju novih ljudi, te pri ocjenjivanju postojećih zaposlenika. To ćete i sami lako provjeriti čitajući natječaje za posao. I opet zato što sve treba napraviti brzo i što brže jer vrijeme je novac.

Obično kažu da su žene više sposobne za "multitasking" nego muškarci, da je to tako radi prirode ženskog i muškog mozga, a možda je i radi okolnosti, ne znam. Za mene nebitno, no svakako sam uvjerenja da se baš svatko od nas našao u toj situaciji i da je iskusio što znači takva vrsta naprezanja. A kad to znamo, znamo li se i opustiti? Jer bitno je dati umu i tijelu oduška, relaksirati se, povratiti balans, dok možda ne donesemo neke bitne životne odluke koje će nam generalno smanjiti razinu stresa u životu i podsjetiti nas koliko smo sami sebi važni.



Kažu da čovjek što je stariji to više postaje introvertan i da je to nekako i normalno s mudrošću i potrebom koja dolazi s godinama, za mene je to zaista tako. Što sam starija više uživam u vremenu koje provodim sama, bilo da čitam, meditiram, razmišljam, šetam, kuham, itd. No svakako se jako veselim i druženju s prijateljima, dobrim zabavama, putovanjima...

Postoji zaista jako puno načina kako se možemo relaksirati, od kave s prijateljima, boravka u prirodi, slušanja glazbe koja nam paše, do opuštajuće masaže, odlaska u kazalište, igranja društvene igre s obitelji... Važno je pronaći ono nešto za sebe što nam najviše odgovara i odvojiti vrijeme za to. Stoga se podsjetite svaki put kad ste pod stresom da učinite nešto za sebe, nešto opuštajuće i umirujuće za vas što će vam vratiti balans koji um i tijelo tako trebaju.

























subota, 11. svibnja 2019.


PRIRODA I MI


Razmišljam ovih proljetnih dana o prirodi... kako se budi, kako počinje novi životni ciklus, kako me vuče zov te iste prirode da se spojim s njom i uživam. Ne znam razmišljate li i vi slično, ali mene priroda kao da smiruje iznutra, daje mi sigurnost, vraća me samoj sebi i onome bitnome u životu. I na tome sam joj jako jako zahvalna.



Prisjećajući se sebe u djetinjstvu i mlađim danima shvatila sam da sam oduvijek uživala u prirodi, ali nisam toliko i tako razmišljala o njoj kao sada. Uzimala sam ju nekako zdravo za gotovo. Kroz glavu mi prolaze brojni prekrasni izleti sa roditeljima i sestrom koji su stvorili za mene lijepe uspomene. No tek s vremenom i godinama moj odnos prema prirodi i svemu prirodnome dobivao je na važnosti. Udaljenost između prirode i mene nekako se smanjivala.

Slično tome je i sa stvarima koje koristim(o) u svakodnevnom životu. Naime, počela sam još prije nekog vremena primjećivati i čitati sastojke proizvoda na deklaracijama, te isprobavati nove preparate svjesno obraćajući pažnju koji od njih mi zaista najviše odgovara.

Ono što ste vjerujem i sami primijetili je općeniti trend povratka prirodi u svim segmentima života, bilo da se radi o zdravoj prehrani, odjevnim predmetima ili kozmetici. Velike i poznate svjetske kompanije također su prepoznale taj trend i užurbano rade na prilagodbi svojih proizvoda kako bi oni bili što više prirodni i prihvaćeni od strane potrošača.



Moje dosadašnje iskustvo naučilo me da se, kao i u modi, držim svojih načela i odabirem proizvode isključivo prema tome koliko i kako mi oni pašu. Kad je riječ o hrani volim isprobati nove stvari, volim pojesti zdravo, vodim računa o pravilnom unosu namirnica, ali volim si i dati oduška s nekim dobrim kolačem ili npr. mlincima. Nikad nisam voljela krajnosti, naprotiv. Za mene je ravnoteža u svemu ključ sretnog života.

Što se tiče proizvoda za njegu i higijenu i tu imam svoje favorite, 100% prirodne organske stvari me naprosto mame da ih isprobam i velikom većinom ih volim i koristim. No, opet i tu imam neke svoje provjerene adute koji nisu 100% prirodni, ali svejedno su po mom guštu i u njima uživam.

Tako je sada... A kako će biti za godinu, pet, deset... tko zna! Slušam svoje tijelo i kad mi ono signalizira natrag mirnoćom i dobrim raspoloženjem onda znam da je za mene to pravi izbor.

A vi? Kakva su vaša iskustva? Što volite? Kako na vas utječe priroda? Primjećujete li njene promjene kroz godišnja doba?
Sve me zanima... 















nedjelja, 5. svibnja 2019.

Dragi svi,

Još prije nekog vremena čvrsto sam odlučila pokrenuti blog s namjerom da s vama podijelim svoja osobna iskustva, a ponešto i znanja, vezana uz teme njege, ljepote, pronalaska vremena za sebe, za odmor, opuštanja u prirodi i koliko nam ona znači u životu, obiteljskih tema, zatim kako se odnosimo prema vlastitom zdravlju i još puno puno toga. Vjerujem da će vas teme zaintrigirati da mi se javite sa vašim iskustvima i sugestijama, a vjerujem također da ćemo jedni druge poticati da napravimo i one sitne pomake koji u konačnici mogu tako puno značiti za kvalitetu našeg života.


Prvi po redu blog svakako započinjem temom: "Kako pronaći vrijeme za sebe?" Kako, kad stalno žurimo s posla kući, s jedne obaveze na drugu, kad ne stižemo ništa, a živimo sto na sat? Ova tema jednako se odnosi na žene i na muškarce, na mlade i na zrelije ljude, podjela nema jer svatko od nas ima svoje obaveze. Netko žonglira s poslom i djecom kod kuće, netko pomaže starijim roditeljima, netko radi i studira istovremeno itd.
S obzirom da sam se i sama susrela s ovim pitanjem proučavala sam kako napraviti balans i učila sam od onih koji su već napravili kvalitetne pomake u svom životu. Shvatila sam da zaista postoje žene koje uspijevaju pomiriti većinu svojih obaveza, izgledaju uredno i njegovano, imaju obitelj isto kao i ja, imaju istovremeno i posao i čine se zadovoljnima. One su nešto očito shvatile prije mene... I jesu. I odlično je kad imaš od koga naučiti. 


Počni s prioritetima! Što ti je najvažnije u životu? (Ovo nije za svakoga isto!) Što je malo manje važno, a što je totalno nebitno? Poredaj svoje obaveze prema tom rasporedu... Svi mi volimo TO DO liste i radimo po njima, samo su nam liste često prenatrpane i u njih stavljamo i bitno i nebitno. Koliko nam je bitno da je stan usisan baš svakog dana? Ako je, onda nam je to prioritet, OK. Ali ako nije, van s TO DO liste.
Osobno kad čujem onu "Nemam vremena..." malo mi živci počnu reagirati jer stvar je vrlo jednostavna: Svi mi imamo jednako vremena. Svi imamo 24 sata dnevno. Samo je pitanje kako, na što ili na koga to vrijeme koristimo. Ako vam netko kaže da bi rado popio kavu s vama, ali da nema vremena, znajte da mu vi niste prioritet. Prioritet mu je dijete kod kuće, serija koju želi pogledati ili nešto treće. I to je ok. Svi imamo i donosimo izbore. Jednako je tako i sa vremenom za sebe. Kad sam zadnji put prošetao/prošetala? Kad sam zadnji put pročitao/pročitala knjigu? Kad sam zadnji put bio/bila na masaži? ...


Eeee, a trebao/trebala bi! Jer čovjek treba biti važan sebi, treba se voljeti, treba se staviti na prvo mjesto. Zato da bude u najboljem stanju i za sve one oko sebe: dijete, partnera, roditelje, prijatelje...
Razmislite malo o ovome.. Radite li nešto za sebe? Ako da, koliko često? Jeste li zadovoljni koliko imate vremena za sebe? Ako ne, što ćete poduzeti?
Volim vas, pišite mi :)